BROLANENSES

   Brela se pod nazivom "to Beroyllia" prvi put u povijesti spominju oko 950, i to na grčkom jeziku u djelu cara Konstantina Porfirogeneta "Upravljanje carstvom" kao jedno od četiri utvrđena grada stare neretvanske Paganije. Carev podatak u hrvatskom prijevodu glasi: "O Poganima, koji se i Neretvani zovu, i o kraju što ga oni sada nastavaju... U Paganiji naseljeni su gradovi: Makar, Brela, Ostrog i Lapčani."
   Stanovnici Brela, u latiniziranom obliku "Brolanenses", spominju se 1315. u povelji, kojom Juraj Šubić iz grada Klisa priznaje Breljanima, Rogožđanima, Svinišćanima i Kučićanima iste povlastice kao i ostalim pripadnicima tadašnje omiške komune.
   U izvorima 15-17. st., pisanim latinskim, talijanskim i turskim jezikom, naziv nam je predan u ovim oblicima: Bercla, Brehle ("Mihovil iz sela Brehle", Turski dokumenti, Arhiv franjevačkog samostana u Makarskoj), Breglie, Brehlia, Brechlia, Brechglia, Brehgli ("Brehgli Dolgni, Brehgli Gorgni...", V. Coronelli, Venezia, 1687.).
   Koliko nam je poznato, ime Brela na hrvatskom jeziku prvi put dolazi 1601. u bosaničnom pismu (za)dvarskog dizdara Alage omiškome providuru, kojemu dizdar na lijep način prigovara što je uhapsio sultanova podanika "Stipana Perišića iz Donjih Brehala". Pri koncu istoga stoljeća (1694) pisac neke oporuke don Nikola Ursić zove se "kurat od Brela."
   Do 16. st. u izvorima se Brela smatraju jedinstvenim selom. Godine 1571. razlikuju se "Breglie piccolo" i "Breglie grande", i to u odluci mletačkog dužda Alviza Moceniga, kojom nakon poraza Turaka u pomorskoj bici kod Lepanta prima tridesetak primorskih sela (od Rogoznice do Neretve) pod okrilje Venecije uz uvjet da plaćaju 300 talira godišnje. Koncem 16. st. strani izvori jasno razlikuju "Brehlia superior et inferior", koncem 17. st. "Brehgli Dolgni" i "Brehgli Gorgni", tj. Gornja Brela iza brda u zagorju i Donja Brela u primorju.
   U 17. st. današnja Donja Brela spominju se kao "Podbrehalje". Spomenuti don Nikola Ursić 1694. razlikuje Brela i Podbrejalje (=Podbrehalje).
   ARj na temelju skematizma splitsko-makarske biskupije iz 1862, koji je pisan talijanskim jezikom, selo zove "Gornje i Donje Brele", te kaže da se ne zna za rod imenice.
   Brela su plurale tantum, srednjeg roda i sklanjaju se kao sela. Pod tim pluralnim pojmom obuhvaćeno je oko dvadeset zaselaka u Donjim Brelima.
   Što se tiče značenja naziva Brela čini nam se da se nećemo mnogo udaljiti od istine ako ustvrdimo da taj naziv potječe od naše stare riječi brelo koja znači isto što i vrelo (fons). Stara Berullia Konstantina Porfirogeneta bila je u današnjim Gornjim Brelima kod starodrevne gotičke crkve sv. Nikole (572 m nad morem), ispod koje je i danas izvor. U Segetu kod Trogira ima lokalitet s vrelom koji se zove Brelo. Dakle, od stare riječi brelo na području Brela nastala su dva toponima: Vrulja u moru i mjesto Brela na kopnu.
   Poznati istraživač naših krajeva Alberto Fortis (+ 1803), smatrajući našu riječ Vrulja (vrelo) i grčku "peg" (izvor) sinonimima, zaključio je da se antički Peguntium nalazio na području Brela, dok noviji naši učenjaci Peguntium ubiciraju na području Podstrane kod Splita.