Kristić
Prezime je postalo od riječi Krist, od koje su nastala brojna osobna imena, a od imena prezimena kao npr.: Kristić (Krist+ić),
Krišto, Krištić, Krstulović, Kristoforović, Krstanić, Krstanović, Krstičević, Kristijan, i sl. Latinski Christianus-kršćanski, pomazački.
Staro grčko Cristianos
U knjizi "PLEMENA IMOTSKE KRAJINE", fra Vjeko Vrčić piše: Kristići se ne spominju na popisu izbjeglica za vrijeme Bečkog rata, ni na popisu obitelji koje
su 1726. godine dobile zemlju u Zagvozdu. Vjerojatno je to nadimak nekog plemena iz Zagvozda koji je postao prezime.
U Podbablju kod diobe zemlje 1726. godine Andrija Krištić s dvoje čeljadi dobio je 5 kanapa zemlje. Kod diobe zemlje na području Podbablja 1725.
spominje se obitelj Ivana Blažića rečenog Kristića. Don Marko Kristić iz Zagvozda 1810. oporučio je svoju imovinu bratiću Miji koji se nastanio u
Brelima gdje mu je stric kao župnik umro. Od njega su Kristići u Donjim Brelima. U razdoblju 1760.-1810. nalazimo Kristiće iz Zagvozda u Bukovcu kod
Dervente. Bosanski Kristići imaju svoj plemićki grb u Fojničkom grbovniku.
Prvi pisani trag o Kristićima u Brelima navodi Josip Bebić u knjizi "Brela" Split, 1985.: Don Marko Kristić rodom je iz Zagvozda. U matici krštenih
god. 1796. spominje se kao kapelan Brela, a župnik Brela bio je god. 1803. i ponovno 1806. pa sve do svoje smrti 21. travnja 1810. U Brelima je pokopan.
U Brela je naselio početkom 19. stoljeća svog nećaka Miju blizu župske crkve.
Drugi pisani trag o Kristićima nalazimo u Elaboratu Austrijskog katastarskog premjera od 1830. godine: vlasnik kuhinje na čestici br. 266 i kuće na
čestici br. 267 bio je Marko Kristić pok. Mije. Također, Kristići su bili suvlasnici dvorišta i gustine zajedno s Jakirima i Novacima.
Prema popisu stanovništva koji je vršen 1948. godine u Republici Hrvatskoj Kristići su živjeli u 65 naselja.
U Brelima je živjelo 18 Kristića u 3 obitelji, a breljanska skupina bila je po veličini peta
