Autor: Filip Škrabić, prof.
UVOD (Vrela Brela br. 2-3)
Ovim radom odlučio sam se pozabaviti razvojem prezimena i obitelji u Brelima, to jest nadograditi građu tiskanu u knjizi Josipa Bebića (Split, 1985. godine), što se odnosi na pojedina prezimena. U knjizi su pojedina prezimena dobro i temeljito obrađena, a posebnu vrijednost predstavlja popis izvora i literature (br. stranice gdje se nalaze pojedini podaci i sl.) koja je korištena prilikom pisanja knjige, na čemu mu svi Breljani trebaju odati veliko priznanje. Popis izvora i literature otvorio nam je široki prostor za prikupljanje građe o Breljanima i Brelima.
Na ovaj rad me potaklo veliko zanimanje Škrabića koji su željeli upoznati svoje korijene, a neki su i zapisali priče iz usmene predaje. Želio sam da sadašnje i buduće generacije saznaju nešto više o životu svojih predaka. Postojeći zapisi o životu i podrijetlu Škrabića bili su šturi i iz njih smo mogli saznati malo, to jest najmanje od svih Breljana. Tragajući za arhivskom gradom o Škrabićima došli smo do nekih dokumenata u kojima se nalaze i podaci o drugim Breljanima. Nakon osnivanja Društva "Brolanenses" odlučio sam obraditi podatke i o drugim prezimenima iz Brela.
Poznato nam je da se istraživanjem korijena bave brojni Breljani koji su temeljito obradili svoja plemena, a mnogi su došli do dokumenata koji se čuvaju u arhivima izvan Hrvatske. Svrha ove skromne radnje jest, pored informiranja Breljana i prijatelja Brela o dokumentima do kojih smo došli, potaknuti i one koji su radili na ovoj problematici da objave svoje radove ili da nam pomognu u oblikovanju sadržaja o pojedinim obiteljima, te ih ovom prilikom pozivamo na suradnju.
Pri obradi prezimena nešto sam pisao o podrijetlu prezimena, premda su ona nastajala u različitim životnim prilikama te je teško uhvatiti pravi motiv za postanak. Znam, bit će prezimena koja kod nekih nositelja neće imati istu "priču" svojeg postanka s ovdje ispričanom, a ipak će većina njih nositi istu jezičnu istinu.
Prezimena su postojani međaš našeg jezičnog i etničkog pogleda u prošlost. Ona su spomenici materijalne i duhovne kulture naroda koji ih je stvorio i koji ih čuva kao izraz neprekinutog pamćenja. Neka imena i prezimena strani bilježnici su uporno htjeli germanizirati ili talijanizirati, ali su nositelji to uporno odbijali i, pored zapisa u osobne dokumente, uporno izgovarali svoje ime na hrvatskom jeziku, kao na primjer Jakir, Raos, Tomaš, Ivanac i sl.
Ova radnja se temelji na nekoliko autentičnih dokumenata:
- a) Turski defter, popis poreznih obveznika iz godine 1477.
- b) Povijesni arhiv Zadra-Generalni providur Girolamo Cornaro libro unico, listovi 476 rv i 477v. Preslik tih listina posjeduje Društvo. Na žalost, popis je vršio Talijan na talijanskom jeziku. Vrlo je teško odgonetnuti neka prezimena. To je drugi po starosti popis starosjedilaca i novopridošlih stanovnika Brela. Na tom popisu pučanstva dano je ime nositelja obitelji i broj članova.
- c) Matična knjiga Omiša, 1799. god. inv. br. 708/A anagraf. Na tom popisu koje su izvršile austrijske vlasti nalaze se svi članovi 123 obitelji koji su tada živjele u Brelima. Za sve muške članove obitelji upisana je i godina starosti radi reguliranja vojne obveze. Preslik te matične knjige ima Društvo.
- d) Popis nositelja građevinskih objekata u Brelima, Ekonomski elaborat prema Austrijskom katastarskom premjeru 1836. god. Preslik popisa dijela ekonomskog elaborata i dio mapa ima Društvo.
- e) Leksikon prezimena Republike Hrvatske, Zagreb, 1976.
- f) Petar Šimunović: Naša prezimena, Zagreb, 1985.
- g) Josip Bebić: Brela, Split, 1985.
Zbog nedostatka sredstava nismo mogli prijevod dokumenata povjeriti istaknutim stručnjacima te su moguće pogreške. Ako ih uočite, bilo bi nam drago da nas upozorite kako bismo ih mogli ispraviti.
UVOD 2 (Vrela Brela br. 4-5)
Očekivan je bio interes, pa i po koja žustra reakcija na istraživački rad o našim prezimenima. Štivo je to koje se čita, o kojem se raspravlja, potvrđuje se ili negira, traže se daljnja istraživanja - čak sastavljanje obiteljskih stabala. Autor niže najstarije popise breljanskih obitelji, te s Jurićima i Juričićima prezentira nam završni dio korijenja dičnih nam pređa. Žamići su i po abecednom redu posljednji.
U knjizi dr. Petra Šimunovića "HRVATSKA PREZIMENA" (Zagreb, 1995. godine) pronašli smo osnovu za postanak prezimena Bekavac. Možemo ga svrstati u grupu prezimena koja su nastala od zanimanja, što i pristaje breljanskim Bekavcima koji su se među prvim bavili zanatstvom jer ih pamtimo kao prve kovače. Bek na hrvatskom jeziku znači pekar. Pekarov sin ili mlađi pekar, Bekavac, moglo je dovesti do današnjeg prezimena Bekavac. Posebno bi me veselilo kad bi nosioci prezimena koji nisu zadovoljni s pričom o postanku svog prezimena kazali istinsku priču koju su čuli od svojih predaka ili koju su pronašli u literaturi, a koju ja nisam saznao.