BROLANENSES

UVOD (Vrela Brela br. 2-3)

    Ovim radom odlučio sam se pozabaviti razvojem prezimena i obitelji u Brelima, to jest nadograditi građu tiskanu u knjizi Josipa Bebića (Split, 1985. godine), što se odnosi na pojedina prezimena. U knjizi su pojedina prezimena dobro i temeljito obrađena, a posebnu vrijednost predstavlja popis izvora i literature (br. stranice gdje se nalaze pojedini podaci i sl.) koja je korištena prilikom pisanja knjige, na čemu mu svi Breljani trebaju odati veliko priznanje. Popis izvora i literature otvorio nam je široki prostor za prikupljanje građe o Breljanima i Brelima.
    Na ovaj rad me potaklo veliko zanimanje Škrabića koji su željeli upoznati svoje korijene, a neki su i zapisali priče iz usmene predaje. Želio sam da sadašnje i buduće generacije saznaju nešto više o životu svojih predaka. Postojeći zapisi o životu i podrijetlu Škrabića bili su šturi i iz njih smo mogli saznati malo, to jest najmanje od svih Breljana. Tragajući za arhivskom gradom o Škrabićima došli smo do nekih dokumenata u kojima se nalaze i podaci o drugim Breljanima. Nakon osnivanja Društva "Brolanenses" odlučio sam obraditi podatke i o drugim prezimenima iz Brela.
    Poznato nam je da se istraživanjem korijena bave brojni Breljani koji su temeljito obradili svoja plemena, a mnogi su došli do dokumenata koji se čuvaju u arhivima izvan Hrvatske. Svrha ove skromne radnje jest, pored informiranja Breljana i prijatelja Brela o dokumentima do kojih smo došli, potaknuti i one koji su radili na ovoj problematici da objave svoje radove ili da nam pomognu u oblikovanju sadržaja o pojedinim obiteljima, te ih ovom prilikom pozivamo na suradnju.
    Pri obradi prezimena nešto sam pisao o podrijetlu prezimena, premda su ona nastajala u različitim životnim prilikama te je teško uhvatiti pravi motiv za postanak. Znam, bit će prezimena koja kod nekih nositelja neće imati istu "priču" svojeg postanka s ovdje ispričanom, a ipak će većina njih nositi istu jezičnu istinu.
    Prezimena su postojani međaš našeg jezičnog i etničkog pogleda u prošlost. Ona su spomenici materijalne i duhovne kulture naroda koji ih je stvorio i koji ih čuva kao izraz neprekinutog pamćenja. Neka imena i prezimena strani bilježnici su uporno htjeli germanizirati ili talijanizirati, ali su nositelji to uporno odbijali i, pored zapisa u osobne dokumente, uporno izgovarali svoje ime na hrvatskom jeziku, kao na primjer Jakir, Raos, Tomaš, Ivanac i sl.
    Ova radnja se temelji na nekoliko autentičnih dokumenata:

• a) Turski defter, popis poreznih obveznika iz godine 1477.


• b) Povijesni arhiv Zadra-Generalni providur Girolamo Cornaro libro unico, listovi 476 rv i 477v. Preslik tih listina posjeduje Društvo. Na žalost, popis je vršio Talijan na talijanskom jeziku. Vrlo je teško odgonetnuti neka prezimena. To je drugi po starosti popis starosjedilaca i novopridošlih stanovnika Brela. Na tom popisu pučanstva dano je ime nositelja obitelji i broj članova.


• c) Matična knjiga Omiša, 1799. god. inv. br. 708/A anagraf. Na tom popisu koje su izvršile austrijske vlasti nalaze se svi članovi 123 obitelji koji su tada živjele u Brelima. Za sve muške članove obitelji upisana je i godina starosti radi reguliranja vojne obveze. Preslik te matične knjige ima Društvo.


• d) Popis nositelja građevinskih objekata u Brelima, Ekonomski elaborat prema Austrijskom katastarskom premjeru 1836. god. Preslik popisa dijela ekonomskog elaborata i dio mapa ima Društvo.


• e) Leksikon prezimena Republike Hrvatske, Zagreb, 1976.


• f) Petar Šimunović: Naša prezimena, Zagreb, 1985.


• g) Josip Bebić: Brela, Split, 1985.

    Zbog nedostatka sredstava nismo mogli prijevod dokumenata povjeriti istaknutim stručnjacima te su moguće pogreške. Ako ih uočite, bilo bi nam drago da nas upozorite kako bismo ih mogli ispraviti.


UVOD 2 (Vrela Brela br. 4-5)

    Očekivan je bio interes, pa i po koja žustra reakcija na istraživački rad o našim prezimenima. Štivo je to koje se čita, o kojem se raspravlja, potvrđuje se ili negira, traže se daljnja istraživanja - čak sastavljanje obiteljskih stabala. Autor niže najstarije popise breljanskih obitelji, te s Jurićima i Juričićima prezentira nam završni dio korijenja dičnih nam pređa. Žamići su i po abecednom redu posljednji.
    U knjizi dr. Petra Šimunovića "HRVATSKA PREZIMENA" (Zagreb, 1995. godine) pronašli smo osnovu za postanak prezimena Bekavac. Možemo ga svrstati u grupu prezimena koja su nastala od zanimanja, što i pristaje breljanskim Bekavcima koji su se među prvim bavili zanatstvom jer ih pamtimo kao prve kovače. Bek na hrvatskom jeziku znači pekar. Pekarov sin ili mlađi pekar, Bekavac, moglo je dovesti do današnjeg prezimena Bekavac. Posebno bi me veselilo kad bi nosioci prezimena koji nisu zadovoljni s pričom o postanku svog prezimena kazali istinsku priču koju su čuli od svojih predaka ili koju su pronašli u literaturi, a koju ja nisam saznao.

    1.1. Najstariji popis obitelji u Brelima donosi turski defter, popis poreznih obveznika iz godine 1477. Na popisu se nalazi 18 obitelji.
    1.2. Drugi popis obitelji iz godine 1624. navodi da je u Brelima živjelo 30 obitelji.
    1.3. U literaturi se često rabe podaci o broju obitelji iz 1686. godine, koje je sačinio službenik Mletačke Republike nastanjen u Splitu, Jurju Calergi (Jure Celigoj). Obišavši sela sastavio je dokument koji je odobrio generalni providur Jeronimo Cornaro 27. lipnja 1686. i naredio da se taj broj unese u službeni registar njegovih odluka. Na listu 477. nalazi se popis 13 obitelji koje su imale 64 osobe. Mnogi autori samo njih smatraju starosjediocima Brela. Taj dokument, koji ima veliku važnost za poznavanje migracija hrvatskog pučanstva u ovim krajevima, smatram da nije obuhvatio sve obitelji u Brelima, jer broj starih naselja, građevinskih objekata, sakralnih objekata (već u 16, stoljeću Brela su imala dvije crkve i župnika), groblja, uređenih površina za obradbu zemlje, upućuje na zaključak da je u Brelima živjelo znatno više od 13 obitelji oko 1686. godine.
    1.4. Brojne podatke o razvoju obitelji i žitelja Brela prikupio je Josip Bebić i objavio u svojoj knjizi Brela 1985. godine.
    1.5. Tezu da je 1686. godine živjelo više od 13 obitelji želio bih potkrijepiti nekim činjenicama kako bih pobudio interes istraživača za utvrđivanje točnog broja obitelji i osoba koje su živjele na području koje se tradicionalno smatra breljansko, prije 1686. godine.
    1.6. Uspoređujući podatke koji su objavljeni u knjigama, publikacijama te podatke pronađene u arhivskoj građi, uočavaju se neka odstupanja od normalnog razvoja obitelji i stanovnika, što se uočava na grafičkom prikazu:

GODINA:	1477.	1624.	1686.	1686.	1735.	1776.	1779.	1779.
BROJ OBITELJI:	18	30	13	123	80	118	104	123

    Na grafičkom prikazu se uočavaju četiri razdoblja koja odstupaju od normalnog razvoja obitelji i stanovništva:
    I. razdoblje - od 1626. do 1686. (broj obitelji se smanjio od 30 na 13 ili 56%);
    II. razdoblje - 1686. prije i nakon dolaska prognanika (u Brela je doselio veliki broj prognanika iz imotskih i radobiljskih sela);
    III. razdoblje - oko 1735. (dio obitelji se vratio nakon oslobađanja rodnih krajeva);
    IV. razdoblje - od 1779. do 1786. (broj obitelji i žitelja je smanjen od 112/832 na 104/648 (za 184 osobe ili 18%). U literaturi i arhivskoj gradi zapisano je da je zbog sušnih i nerodnih godina mnogo osoba umrlo od gladi.

    1.7. Popisom nije zahvaćeno cijelo područje koje pripada jedinstvenom mjestu Brela. Spomenuti bilježnik je opisao granice između kojih je vršio popis, te je zapisao: U selo Brela Gornja i Donja kojemu je područje unutar granica: od bure s padinama Poletnice, Volušnice, Stubice (Stupice), Dočića i Ljubočeve; od istoka planina Biokovo, Sv. Nikola; od zapada Bila, Markova Glavica, Prosik, Dupci i more; od juga brda i sve do mora. U prostoru omeđenom opisanim granicama vidljivo je da je obuhvaćen samo primorski i središnji dio Brela a da je izostavljen zabiokovski dio Brela zvan Zaveterje. Građevinske objekte u Zaveterju imale su brojne breljanske obitelji koje se ne ubrajaju među starosjedioce, kao na primjer: Brkulji, Ivanci, Žamići, Vilovići, Beroši, Medići, Dominovići, Perići, Tomaši, Zelići i dr. Građevinski objekti koje je većina posjedovala bili su 1830. godine ruševine, što pokazuje da su odavno bili napušteni. Potomci pojedinih obitelji ne znaju i nisu čuli od svojih predaka za građevinske objekte i zemlju u Zaveterju.
    1.8. Među starosjediocima u Brelima se ne spominju neke obitelji za koje postoje podaci da su u Brelima živjele prije 1686. godine, a spominju se nakon 1686., kao npr.: Beroši - 1660., 1779.; Brkulji - 1603., 1799.; Mijići - 1686., 1799.; Jurići - 1603., 1694., 1799.; Plastići - 1656., 1694., 1799.; Peruzovići - Peruzović alias Vilović - Vilović - 1645., 1703., 1797., 1799.; Škrabići - 1703., 1799.
    1.9. Popis radobiljskih i imotskih obitelji prebjeglih u Brela objavio je fra Vjeko Vrčić u svojoj knjizi "Plemena Imotske krajine" te dr. Slavko Kovačić u Imotskom Zborniku 1. "Obitelji iz imotskih i radobiljskih sela u zbjegu u selima ispod Zadvarja god. 1686.". U radnji dr. Slavka Kovačića objavljen je dokument u cijelosti uz detaljna pojašnjenja i precizniji prijevod. Između tih dvaju prijevoda postoje znatne razlike, a kada stručnjacima date izvorni dokument i popis breljanskih prezimena, odmah prepoznaju prezimena Carević, Brkulj, Medić, Ivanac, Dominović, Jakir i dr. Posebno je za Breljane značajno novo selo Stupi koje se trebalo osnovati u granicama: od bure brdo Avala sve do obližnje Poletnice, od istoka Kula Poletnica, Markova Glavica, Prosik, Dupci i more u Vrulji, što je ujedno i breljanska granica, od zapada Ploča pod Avalom a ostalo Slimenska granica od sredine brda sve do mora; unutar njih smjestit će se u daljnjem tekstu popisane obitelji Vinjančana. Predio koji se zove Stupi u opisanim granicama trebao bi se nalaziti ispod Šodanovih kuća. Od spomenutog lokaliteta pa sve do mora nema nikakvih tragova naselja, već se prostor zvan Stupi koristio za sijanje žita. Lokalitet je bio podesan za razvoj naselja zbog blizine tekuće vode (potok i izvor Zvizda) i izloženosti suncu. Vjerojatno se selo nije ni osnovalo, već su se prognanici rasporedili po drugim zaseocima. Pri pažljivom čitanju izvornog dokumenta, mogu se prepoznati i današnja breljanska prezimena, kao na primjer: Brkulj, Carević, Ursić, Juričić, Dominović, Tomašević (Tomaš), Ivanac, Medić i sl. Od svih upisanih obitelji jedino su u opisanim granicama ostali živjeti i imali su građevinske objekte Carevići i Brkulji. Na popisu se nalaze dvije obitelji Ursić koje pripadaju breljanskim starosjediocima. To prezime ne susreće se na području Imotske krajine kroz prošlost. U nastavku se prelazi na obradu ostalih prezimena.

	BARTULOVIĆ	BEKAVAC	BEROŠ	BRKULJ	CAREVIĆ	DOMINOVIĆ	FILIPOVIĆ	IVANAC	JAKIR
JURIĆ	JURIČIĆ	KLARIĆ	KRISTIĆ	MEDIĆ	MRNJAVAC	MURSEL	NOVAK	RAOS	RIBIČIĆ
SOKOL	STANIČIĆ	ŠKRABIĆ	ŠODAN	ŠOŠIĆ	TOMAŠ	URSIĆ	VILOVIĆ	ZELIĆ	ŽAMIĆ